Sir John Summerson, rođen 1904. godine, smatra se najvećim britanskim povjesničarem arhitekture. Bio je konzervator Muzeja Sir Joan Soanea od 1945. do 1984. Bio je profesor likovnih umjetnosti na sveučilištima u Oxfordu i Cambridgeu; predavao je povijest arhitekture na Birkbeck Collegeu u Londonu. Umro je 1992. godine. Od njegovih brojnih djela, najpoznatija su Georgian London (1945), Architecture in Britain 1530-1830 (1953) i The Architecture of the Eighteenth Century (1969).

Sommersonova knjiga Klasični jezik arhitekture (1963) smatra se odavna već i sama klasičnim djelom i najjasnijim uvodom u govor koji je za nestručnjake postao zagonetnim a stoljećima je među arhitektima bio glavno sredstvo komunikacije. Riječ je o govoru klasičnih redova koji istodobno uključuje i vokabular ali i bitne elemente za gradnju spomenika. Jasan i koncizan, John Summerson počinje svoju knjigu analizom elemenata i modela koje su ostavili antički graditelji da bi potom razmatrao transformacije tog modela tijekom pet stoljeća: od njegovih rekonstitucija ali i inovacija u renesansi do njegove retoričke egzaltacije u baroku, od racionalizma u doba prosvjetiteljstva do proturječnosti neoklasicizma i konačno, od neobičnosti eklekticizma do ponovnog javljanja tog prividno zastarjelog idioma kod arhitekata Modernog pokreta. Summerson ulazi u srž povijesnih i formalnih problema arhitekture kako bi pokazao postojanje i razvijanje arhitektonske misli koju pokreće “kategorija” klasičnosti.