Leo Strauss, američki filozof politike njemačko-židovskoga podrijetla. Rođen u selu Kirchhainu kraj Marburga 20. rujna 1899. Studirao na univerzitetima u Marburgu, Frankfurtu na Maini, Berlinu i Hamburgu, gdje je 1921. pod mentorstvom Ernsta Casirera doktorirao tezom “O epistemologiji u filozofijskom učenju F. H. Jacobija”. Za postdoktorskoga studija u Freiburgu im Breisgau, gdje je želio slušati Husserla, bio je impresioniran Heideggerom, njegovom cjelovitošću i dubinom analize filozofijskih tekstova (Webera, kojega je do tada iznimno cijenio, u usporedbi s njim nazvao je “siročetom”). Od 1925. do 1932. radio je kao istraživač na Akademie für Wissenschaft des Judentums (Akademiji znanosti o židovstvu) u Berlinu. Tu je proučavao Spinozinu kritiku religije i o tomu 1930. objavio u izdanju Akademijine izdavačke kuće svoju prvu knjigu (Die Religionskritik Spinozas als Grundlage seiner Bibelwissenschaft – Spinozina kritika religije kao osnova njegove biblijske znanosti). U okviru rada u Akademiji napisao je između 1928. i 1932. knjigu o Mosesu Majmonidu (Philosophie und Gesetz – Filozofija i zakon), koja je objavljena 1935. u izdanju Schockena, jer je Akademijinoj izdavačkoj kući već bilo zabranjeno objavljivanje. U tom se razdoblju okreće intenzivnome proučavanju političkih i pravnih teorija, posebice Hobbesa, što ga je dovelo u dodir s Carlom Schmittom. Na Schmittovu preporuku dobio je stipendiju Rockefellerove zaklade za društvene znanosti, te potkraj 1932. odlazi u Pariz radi proučavanja srednjovjekovne židovske i arapske filozofije; rad ga dovodi u kontakt s Alexanderom Kojeveom (s kojim će, dvadesetak godina kasnije, polemizirati u knjizi O tiraniji). Na početku 1934. odlazi s obitelji u London, gdje u British Museumu nastavlja proučavati Hobbesa, potom odlazi u Cambridge, gdje surađuje s povjesničarom R. H. Tawneyom. U izdanju Clarendon Pressa u Oxfordu 1936. izlazi prva od njegovih poznatih knjiga The Political Philosophy of Thomas Hobbes (Politička filozofija Thomasa Hobbesa).

Financijske prilike i neizvjesne mogućnosti stalnog zaposlenja na sveučilištu prisiljavaju ga 1937. na odlazak u SAD, gdje, nakon kratkoga istraživačkog rada na Odsjeku za povijest Sveučilišta Columbia, postaje 1938. na preporuku Harolda Laskija predavačem, pa profesorom na New School for Social Research. Godine 1948. objavljuje On Tyranny (izmijenjeno izdanje 1968.). 1949. postaje profesorom filozofije politike na Odsjeku političkih znanosti Sveučilišta u Chicagu, gdje je gotovo dva desetljeća držao predavanja i seminare generacijama studenata te utjecao kao profesor i mentor na formiranje brojnih političkih znanstvenika i filozofa. U to su vrijeme napisane i objavljene neke od njegovih najznačajnijih knjiga: Persecution and the Art of Writing (Progoni i umijeće pisanja) 1952., Natural Right and History (Prirodno pravo i povijest) 1953., Thoughts on Machiavelli (Misli o Machiavelliju) 1958., What is Political Philosophy? (Što je politička filozofija) 1959., The City and Man (Grad i čovjek) 1964., Socrates and Aristophanes (Sokrat i Aristofan) 1966., Liberalism Ancient and Modern (Klasični i moderni liberalizam) 1968.

Nakon povlačenja iz predavačke djelatnosti u Chicagu u prosincu 1967., kratko je vrijeme predavao na Claremont Men´s Collegeu (1968.–69.) i potom na St. John´s Collegeu u Annapolisu (1969.–73.), gdje je i umro 18. listopada 1973. od upale pluća. U tom razdoblju objavio je knjige: Xenophon’s Socratic Discourse (Ksenofontova sokratovska rasprava) 1970. i Xenophon’s Socrates (Ksenofontov Sokrat) 1972. Nakon smrti objavljeno je više Straussovih studija, predavanja i pisama, među kojima: Arguments and Action of Plato’s Laws (Argumenti i djelovanje Platonovih Zakona) 1975. i Studies in Platonic Political Philosophy (Studije o platonovskoj političkoj filozofiji) 1983. Objavljena je i njegova prepiska s Voegelinom 1934.–64. (poglavito o klasičnim filozofijsko-političkim pitanjima) te nedavno i s Avinerijem (uglavnom o problemima razumijevanja kabale). Od 1996. izlaze Straussova cjelokupna djela (Gesammelte Schriften, ur. Heinrich Meier, izd. J. B. Metzler, Stuttgart).

Prirodno pravo i historija objavljeno je u izdanju Veselina Masleše u Sarajevu 1971. (prijevod Milice Lučić, pogovor Ljubomira Tadića); O tiraniji, u izdanju GZH u Zagrebu, 1980. (prijevod Nikice Petraka, Dinka Štambuka i Ksenije Jančin, pogovor Žarka Puhovskoga); Progoni i umijeće pisanja, 2002. u izdanju Disputa u Zagrebu (prijevod Hrvoja He?era i Damjana Lalovića, pogovor Dragutina Lalovića); Grad i čovjek 2004. u izdanju Antibarbarusa iz Zagreba (prijevod Nikice Petraka i Marka Gregorića).