Prof. dr. sc. Marko Pranjić rođen je 1950. u Globarici, sadašnja općina Žepče (BiH). Klasičnu gimnaziju završio je u Križevcima, a studij teologije u Napulju. Upisao je 1974. studij odgojnih znanosti na Salezijanskom sveučilištu u Rimu, gdje je i magistrirao. Na tom sveučilištu diplomirao je i studij filmologije. Godine 1980. odlazi na pripremu doktorske disertacije iz odgojnih znanosti u Njemačku, koju je obranio s ocjenom summa cum laude. Deset godina je glavni i odgovorni urednik časopisa Kateheza, te ravnatelj Instituta za religijsku pedagogiju i katehetiku.

Od 1984.–1991. profesor je na Franjevačkoj teologiji i Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu. 1994. godine počinje predavati religijsku pedagogiju na Pedagogijskim znanostima Sveučilišta u Zagrebu, odnosno pedagogiju i katehetiku na Fakultetu “Matija Vlačić Ilirik” u Zagrebu i Evengeličkom fakultetu u Osijeku.

Od 1999. je predavač na Hrvatskim studijima; nositelj je kolegija opće pedagogije, didaktike i metodike nastave povijesti. Predaje teološku antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2003).

Značajan i veoma opsežan stručni i znanstveni opus ostvario je u području pedagogije, didaktike, metodike nastave, povijesti pedagogije, antropologije i religijske psihologije. Autor je 52 znanstvena rada od čega 12 autorskih knjiga te 124 stručna rada. Sudjelovao je vlastitim prilozima na 15 međunarodnih znanstvenih skupova, suorganizirao je i sudjelovao u mnoštvu domaćih znanstvenih i stručnih foruma, nositelj je dvaju istraživačkih projekata.

Boravio je radi studijskog usavršavanja u više europskih zemalja (Italija, Njemačka, Austrija, Švicarska, Engleska, Irska, Španjolska, Francuska) i u SAD.