Anđelka Martić rodila se u Zagrebu 1. svibnja 1924. godine. Književnim radom počela se baviti kao mlada partizanka. Pjesme i crtice objavljivane su joj za vrijeme rata u brigadnim i divizijskim listovima. Bila je ratni dopisnik 28. slavonske divizije, a po oslobođenju Beograda član redakcije lista Prve armije Za pobedu.

Poslije rata radila je kao novinarka u Vjesniku i Omladinskom borcu te u časopisu za djecu Pionir. Bila je glavni i odgovorni urednik časopisa za djecu Radost i glavni urednik izdavačkog poduzeća “Naša djeca” u Zagrebu.

Piše pjesme, priče i crtice za djecu a izdana joj je i knjiga proze za odrasle. Neka djela prevedena su joj na slovenski, makedonski, poljski, češki, turski, mađarski, talijanski i albanski. Sa slovenskog jezika prevela je veći broj knjiga.

Najpoznatije joj je djelo Pirgo koje priča o prijateljstvu dječaka i laneta u ratnim danima. Ta je knjiga prevedena na nekoliko jezika.

Objavljene su joj knjige za djecu: Mali konjovodac i druge priče, Pirgo, Jezero u planini, Vuk na voćinskoj cesti, U vihoru, Dječak i šuma, Kurir Dragan, Neugasivi životi, Mali borac, Proljeće, mama i ja, Baba Kata, Djedica pričalo i čarobni vrutak i Šašavi dan.

Za književni rad Anđelka Martić odlikovana je Ordenom rada sa zlatnim vijencem. Godine 1969. dobila je nagradu “Ivan Goran Kovačić” koju dodjeljuju čitaoci, 1971. nagradu festivala “Kurirček” u Mariboru, a 1972. g. nagradu “Kurir Jovica” koju dodjeljuje Savet za vaspitanje i zaštitu dece Jugoslavije.

Godine 1973. odlikovana je Ordenom osmijeha. To jedinstveno u svijetu odlikovanje dodijeljeno joj je u Poljskoj, a njime djeca Poljske odlikuju ljude osobito zaslužne za vedrije i ljepše djetinjstvo malih.

Godine 1975. dobila je nagradu Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije “4. juli” za svoje književno stvaralaštvo.